
Strašne posledice nacističke ideologije tokom Drugog svetskog rata, proizvele su potrebu za objašnjenjem fenomena autoritarnosti.
Kako je bilo moguće da jedan narod centralne Evrepe učini takva zverstva, iznenadilo je ne samo Jevreje (koji iz Nemačke nisu emigrirali dok su to još uvek mogli, upravo zato što su imali poverenje u nemačku kulturu i prosvećenost), već i psihologe, koji su svoj dublji odgovor ponudili u delu Adorna i njegovih saradnika. Pedesetih godina XX veka oni su objavili definiciju autoritarne ličnosti, koju odlikuje devet elemenata:
1) Konvencionalnost (rigidno pridržavanje vrednosti srednje klase i njihovo rigidno održavanje);
2) Autoritarna submisivnost (nekritičko prihvatanje autoriteta i zavisnost od njih);
3) Agresivnost (pre svega u odnosu na osobe koje krše konvencionalne vrednosti, zalaganje da se kazne, prezru i odbace);
4) Antiinterceptivnost (neprihvatanje subjektivnog i imaginativnog i nesklonost ka bavljenju vlastitim doživljajima);
5) Poštovanje vlasti i pozitivan odnos prema njoj (identifikacija sa onima koji imaju moć, naglašavanje strogosti, discipline...);
6) Destruktivnost i cinizam (negativan odnos prema humanim vrednostima i uopšte odbacivanje humanosti);
7) Sklonost ka čestom korišćenju mehanizama projekcije (projektovanje u spoljni svet vlastitih nesvesnih impulsa, sklonost da se veruje da je svet pun tajni i opasnih stvari);
8) Rigidnost mišljenja i postojanje praznoverica i stereotipija (sklonost da se misli u rigidnim kategorijama i verovanje u mistične uzroke sudbine pojedinca);
9) Preterano interesovanje za seksualne nastranosti (njihovo osuđivanje, često pominjanje, lažno moralisanje).
ADORNO. T.W. FRENKEL-BRUNSWIK, E.
LEVINSON. D.J. and SANFORD, R.N., 1950